Skip to main content
Naš planet, naša budućnost

Uzroci

Što uzrokuje klimatske promjene?

Uzroci

Klima Zemlje kroz povijest se mijenjala, postupno i u dugim vremenskim razdobljima postajući toplija ili hladnija.

Mi smo odgovorni

Te su promjene nastupile zbog prirodnih uzroka, poput promjena nagiba planeta, Sunčeve aktivnosti i oceanskih struja. No promjene kojima svjedočimo danas drugačije su – odgovorni smo mi! Ispuštanjem u atmosferu više plinova koji će zatočiti toplinu uzrokujemo iznimno brz porast temperature na Zemlji.

Remote video URL

Malo znanosti

Kad Sunčeva svjetlost dospije na površinu Zemlje, dio te energije apsorbira se i zagrijava tlo i oceane. Ostatak energije vraća se u svemir, ali dio biva zatočen u atmosferi i zagrijava Zemlju. To se naziva "efektom staklenika" jer atmosfera funkcionira kao staklo u stakleniku – zagrijava unutrašnjost.

Do efekta staklenika dolazi jer Zemljina atmosfera sadrži plinove kao što su vodena para, ugljični dioksid, metan i dušični oksid (oni se zovu staklenički plinovi). Efekt staklenika inače drži naš planet na ugodnoj temperaturi.

No, ljudske aktivnosti povećavaju količinu stakleničkih plinova u atmosferi čime se dodatno pojačava efekt staklenika i povećava temperatura Zemlje.

Klimatske promjene uzrokuje povećanje temperature Zemlje (globalno zagrijavanje) koje nastaje zbog dodavanja više stakleničkih plinova u atmosferu nego što ih normalno nastaje.

Ti dodatni staklenički plinovi uglavnom potječu od izgaranja fosilnih goriva radi proizvodnje energije, ali i iz drugih ljudskih aktivnosti, poput sječe prašuma, poljoprivrede, farmskog uzgoja životinja i proizvodnje kemikalija.

Vremenske prilike i klima različite su, ali povezane stvari. Vremenske prilike opisuju svakodnevne uvjete na određenom mjestu – primjerice, jednog dana može biti oblačno i kišno, a drugog sunčano.

„Klima” pak opisuje prosječne vremenske uvjete na nekom mjestu kroz relativno duga vremenska razdoblja (npr. 30 godina). Pustinje, primjerice, imaju toplu i suhu klimu, dok su regije Arktika i Antarktike hladne i suhe.

Globalno zagrijavanje i klimatske promjene

Globalno zagrijavanje opisuje trenutačan porast Zemljine temperature. To je samo jedna od značajki klimatskih promjena. Klimatske promjene odnose se na razne i brojne učinke globalnog zatopljenja na Zemljin klimatski sustav.

Među njima su podizanje razina mora, topljenje ledenjaka, promjena uzoraka padalina, veća učestalost ekstremnih vremenskih prilika (npr. poplave koje nastaju u kratkom vremenu, toplinski udari), promjene trajanja godišnjih doba i promjene uroda.

Znaš li?

Između 1990. i 2018. u EU emisije stakleničkih plinova smanjene su 23 %.

Zagrijavanje

Godine 2019. Zemlja je bila oko 1,5 °C toplija nego u kasnom 19. stoljeću, a smatra se da će prosječna globalna temperatura tijekom idućeg stoljeća još više rasti. 1,5 °C možda ne zvuči strašno, ali razmotri sljedeće:

Većina dosadašnjeg zagrijavanja dogodila se u zadnjih nekoliko desetljeća, što znači da povećanje temperature ubrzava.

Ne zaboravi da je to prosječno povećanje: neka su mjesta postala puno toplija, a druga hladnija. Primjerice, Arktik je u zadnjih 60 godina postao znatno topliji te bi u ljeto 2040. mogao biti posve bez leda. Europa se zagrijava brže od ostalih svjetskih područja.

Prema nekim istraživanjima temperatura Zemlje tijekom zadnjeg ledenog doba bila je samo oko 4 °C niža nego u kasnom 19. stoljeću.

Pitaj znanstvenika

Avatar blond boy character
Koliko su ozbiljne klimatske promjene?
Scientist avatar
Naš se planet brzo zagrijava. Te promjene uzrokovane su ljudskim aktivnostima i počinjemo sagledavati posljedice širom svijeta.
Što više poremetimo klimu, veći su rizici od opasnih promjena te će biti teže i skuplje ograničiti buduće promjene i prilagoditi se neizbježnim utjecajima. Prije kraja ovog stoljeća prosječna temperatura površine Zemlje mogla bi narasti za 4 °C ili više u odnosu na razine prije industrijske revolucije ako odmah ne reagiramo i smanjimo emisije stakleničkih plinova.
— dr. Jolene Cook, klimatologinja

Ugljični otisak

Naš ugljični otisak mjeri utjecaj koji imamo na planet u vidu količine stakleničkih plinova koje proizvodimo u svakodnevnom životu, primjerice koliko goriva i energije koristimo ili je potrebno za proizvodnju stvari koje koristimo.

U odjeljku Sada je tvoj red pročitaj savjete o smanjenju ugljičnog otiska.

Earth illustration

Ugljikov ciklus – uvijek u pokretu

Ugljik je posvuda i u svim živim bićima, pa tako i u tebi! No, ugljik nije stalno na jednom mjestu.

On se kreće iz jednog dijela planeta u drugi i mijenja oblik. Npr. ugljik postoji u zraku uglavnom kao plin (ugljični dioksid ili CO2) koji apsorbiraju biljke, primjerice drveće, i oceani.

Na tlu životinje, među kojima smo i mi, uzimaju ugljik kad jedu biljke i izdišu ga tijekom disanja. Kad biljke i životinje umru, njihovi ostaci propadaju i raspadaju se, stvarajući ugljik koji se tada opet apsorbira u Zemlju.

Ugljikov ciklus održava omjer plina u atmosferi manje ili više stabilnim tijekom tisuća godina.

Međutim, tu krhku ravnotežu narušavaju ljudske aktivnosti u kojima se CO2 ispušta brže nego što se on može prirodno ukloniti ili se pak smanjuju prirodne zalihe ugljika, primjerice sječom šuma i prašuma. 

Time se povećava količina CO2 u atmosferi, a kako je CO2 staklenički plin, to uzrokuje povećanje Zemljine temperature.

Znaš li?

Bez efekta staklenika prosječna temperatura na Zemlji bila bi prohladnih –18 °C umjesto ugodnih 15 °C koliko je danas – bilo bi to prehladno za život biljaka i životinja, uključujući i nas!

Je li ozonska rupa odgovorna za klimatske promjene?

Ne!

Ozon je vrlo koristan plin u visokim slojevima zemljine atmosfere koji apsorbira štetno Sunčevo ultraljubičasto zračenje.

Kad su znanstvenici shvatili da plinovi iz hladnjaka i aerosoli koje je napravio čovjek stvaraju rupu u ozonskom omotaču, međunarodna zajednica odlučila je povući ih postupno  iz uporabe. Sastavljen je sporazum pod nazivom Montrealski protokol o postupnom smanjenju uporabe tih opasnih tvari, poput klorofluorougljika (freona, CFC-a).

Ti su napori tako uspješni da će se ozonski omotač oporaviti do sredine 21. stoljeća. EU je na čelu zaštite ozonskog omotača. Iako ozonska rupa sama po sebi nije uzrokovala globalno zagrijavanje, ograničenja koja se primjenjuju na spojeve koji smanjuju količine ozona pomažu i u sprečavanju klimatskih promjena, jer su ti spojevi ujedno i staklenički plinovi.

Na žalost, CFC-ove i spojeve koji su ih naslijedili na kraju su zamijenili fluorirani plinovi poznati i kao F-plinovi. Oni ne utječu na ozonski omotač, ali su snažni staklenički plinovi. Svijet je ponovo odlučio nešto poduzeti: svih 198 država potpisnica Montrealskog protokola pristalo je ograničiti proizvodnju i uporabu tih štetnih plinova. EU je sada vodeći u svijetu po ograničavanju njihove upotrebe i pronalasku zamjena. Cilj EU-a je do 2030. smanjiti emisije F-plinova za dvije trećine u usporedbi s razinama iz 2014. Europska komisija predložila je 2022. podizanje ambicija vezano uz zakon o F-plinovima, koji će pomoći EU-u da dosegne klimatsku neutralnost do 2050.

Znaš li?

Znaš li da Europska unija ima vlastiti program lansiranja satelita za promatranje Zemlje? Zove se Copernicus (Kopernik) i najnapredniji je sustav na svijetu za promatranje planeta. Copernicus čini šest linija satelita Sentinel (Stražar) koji znanstvenicima šalju slike kopna i mora u visokoj razlučivosti. Slike može koristiti svatko, i to besplatno, u različite svrhe među kojima je praćenje promjena u klimi i okolišu.

Satellite illustration

Fosilna goriva

Fosilna goriva, primjerice ugljen, ostaci su drevnih biljki i životinja duboko pod zemljom otprije više milijuna godina, pretvoreni u spojeve koje se mogu koristiti kao gorivo.

Fossil image